Četvrtak, 4.9.2025.

Sudionice_i drugog dana 13. FALIŠ-a

Kruno Lokotar (Daruvar, 1967) diplomirao je komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od selektora i jedini voditelj FAK-a (Festivala a književnosti). Od 2002. do 2007. bio je glavni urednik AGM-a. Od 2007. do 2015. godine u izdavačkoj Algoriamu, 2015-2024 kao freelancer. Sada je opet u AGM-u. 2004. godine dobio je prvi put dodijeljenu nagradu Kiklop za najboljeg urednika. Ustanovio je nagrade Na vrh jezika (za poeziju) i Prozak (za prozu) za autore do 35 godina, a godine 2015. pokrenuo festival Prvi prozak na vrh jezika. S Emirom Imamovićem Pirkeom pokrenuo je Fališ (Festival alternative i ljevice Šibenik), koji je nakon 10 godina predao u dobre ruke i KaLibar bestival. 2016. godine pokrenuo je prvu svjetsku Nagradu za književnost na društvenim mrežama – Post scriptum.

 

Šimun Cimerman rođen je u Zagrebu 1974. godine. Diplomirao je 1998. Političke znanosti na Sveučilištu Južne Kalifornije (The University of Southern California - USC). Od 1991. do 1995. igrao je za Hrvatski akademski vaterpolo klub Mladost iz Zagreba i bio četiri puta prvak Hrvatske i europski doprvak. Od 1995. do 1998. sa sveučilišnom vaterpolo momčadi USC bio je tri puta doprvak Sjedinjenih Američkih Država. Godine 1998. počinje se baviti ekstremnim sportovima i iste godine kao član prvog hrvatskog pustolovnog tima sudjeluje na Discovery Eco Challenge Maroko, 700 kilometara dugoj utrci preživljavanja, a 1999. godine sudjeluje na istoj utrci u Patagoniji. Godine 2002. sudjeluje u njemačkom timu na 1000 kilometara dugoj pustolovnoj utrci Raid Gauloises Vijetnam, koja je bila najduža u povijesti, a 2007. godine sudjeluje na najtežoj utrci južne Amerike, Desafio de los Andes, u Čileu i Argentini. Godine 2000. počinje organizirati pustolovne, treking i trail utrke u Hrvatskoj, čiji je ujedno i začetnik. U 25 godina rada organizirao je preko 150 različitih outdoor utrka i događanja na više od 40 različitih lokacija u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Tijekom studija u Los Angelesu završio je jednu godinu jazz klavira i pasionirani je jazzer. Svoju strast za planinama, pustolovinama i poviješću spojio je u ovoj knjizi.

 

Aida Murtić je arhitektica i historičarka arhitekture iz Sarajeva. Doktorirala je historiju umjetnosti na Univerzitetu u Heidelbergu, završila specijalistički master program iz urbanog razvoja na Tehničkom univerzitetu u Darmstadtu i Univerzitetu Grenoble Alpe, a diplomu iz arhitekture stekla je na Univerzitetu u Sarajevu. Članica je Nacionalnog komiteta ICOMOS-a u Bosni i Hercegovini. Kao arhitektica je radila na projektima revitalizacije i postratne obnove arhitektonske baštine. Istraživački je bila angažirana pri Centru za transkulturalne studije u Heidelbergu te Leibniz institutu za evropsku historiju u Mainzu. Bavi se temama zajedničke baštine, odnosom društvenih zajednica i politika sjećanja, te praksama djelovanja u zaštiti baštine. Suurednica je knjige Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad koja tematizira svakodnevni život Partizanskog spomen-groblja u Mostaru.

 

Ljubomir Babić (rođ. 1980) grafički dizajner, ilustrator, punk glazbenik i antifašist iz Novog Sada. Diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od 1990-ih sudjelovao u izgradnji novosadske antifašističke i punk scene kao deo Antifašističke akcije Novi Sad (AFANS), Antifašističkog fronta 23. oktobar (AF23X), festivala Ulice protiv fašizma, član bendova Red Union, Vršnjačko nasilje i Sivi dom, autor dizajna i/ili ilustracija za brojne antifašističke publikacije, plakate, merchandise, streetart... Trenutno zaposlen u gaming industriji.

 

Mate Rupić rođen je 1991. godine u Šibeniku. 2016. diplomira na Studiju Krajobrazna arhitektura, Sveučilište u Zagrebu. Samozaposleni je krajobrazni arhitekt, s naglaskom na javni prostor i zajednicu. Surađuje sa University of Washington iz Seattlea (SAD) i HDK-Valand - Academy of Art and Design iz Göteborga (Švedska). Organizira Design & Build radionice, vodi tribine, crta i piše.

 

Mirjana Rakić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1971. godine, a već 1972. zaposlila se na Televiziji Zagreb, kasnije Hrvatskoj radioteleviziji (HTV). Od 1981. godine radila je u redakciji vanjske politike, u kojoj je ostala sve do umirovljenja. Tijekom karijere obnašala je brojne odgovorne uredničke funkcije – bila je urednica redakcije, urednica informativnog programa te deset godina urednica emisije Reporteri, što joj je ostalo u posebno dragom sjećanju. Ujedno je posljednju godinu profesionalnog angažmana provela kao vršiteljica dužnosti ravnateljice HTV-a. Izvještavala je s brojnih međunarodnih događaja, uključujući i one vezane uz međunarodno priznanje Republike Hrvatske te mirovne pregovore koji su rezultirali Daytonskim sporazumom.