Paul Mason (1960.) je britanski pisac i novinar, nagrađivani urednik ekonomije na Channel 4 News, a u svojoj posljednjoj knjizi, nedavno objavljenoj na hrvatskom jeziku, „Postkapitalizam: Vodič za našu budućnost“ tvrdi: „Milijuni ljudi shvaćaju da su im prodali san koji nikad neće živjeti“. Kao uvjereni ljevičar za sebe poluironično kaže da je „pretjerano opsjednut marksizmom“, no ne libi se kritizirati ljevicu.

Filozof i autor desetak knjiga. Njemački tjednik Freitag prozvao ga je “jednim od najzanimljivijih glasova njegove generacije”. Posljednja knjiga Što Europaželi? (Columbia University Press, 2014), napisana u ko-autorstvu sa slovenskim filozofom Slavojem Žižekom, prevedena je na više od deset jezika. Zajedno s Igorom Štiksom, s kojim je objavio i Pravo na pobunu, uredio je zbornik Welcome to the Desert of Post-Socialism: Radical Politics after Yugoslavia koji je objavio britanskiVerso. Jedan je od osnivača Subversive Festivala, gdje je do 2013. obnašao funkciju programskog direktora. Redovito objavljuje u medijima kao što su Guardian, New York Times i Al Jazeera.

Viktor Ivančić (Sarajevo, 1960.) novinarstvom se počeo baviti početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, najprije u studentskoj štampi, a zatim kao profesionalni novinar. Bio je jedan od osnivača i višegodišnji glavni urednik satiričko-političkog tjednika Feral Tribune iz Splita. List je bio čuven zbog svoje provokativnosti, antiratnog angažmana i otpora nacionalističkom režimu; tjednik je dobio cijeli niz međunarodnih profesionalnih nagrada, a između ostaloga je proglašen i najboljim satiričkim listom na svijetu. Uz novinarske članke, piše romane, priče i eseje. Danas je zaposlen kao kolumnist u tjedniku Novosti; stalno surađuje s nekoliko alternativnih portala na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Živi i radi u Splitu.

Igro Lasić (Dubrovnik, 1970.) je novinar sa tjednika Novosti, živi u Zagrebu. Dopisnik je portala Deutsche welle i suradnik portala Bilten. Član je redakcije časopisa Rad i hrvatskog izdanja mjesečnika Le Monde diplomatique. Ranije je bio zaposlen u Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, i angažiran u nizu drugih medija.

Siniša Labrović (1965., Sinj) vizualnim umjetnostima bavi se od 2000. god. Izlagao na desecima samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu i Umjetničke galerije u Dubrovniku. Izlagao na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. god. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. god. zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

Ivan Šarar (Split, 1973.) diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Studirao teoriju i politiku marketingana EF u Zagrebu. Od kraja 1980-ih godina aktivan kao umjetnik i producent na nezavisnoj kulturnoj i kreativnoj sceni, od toga zadnjih 15 godina na upravljačkim pozicijama. Autor originalne scenske glazbe za 20-ak kazališnih predstava i performansa, dugogodišnji član bandova Plod Mirže (1989.-1994.) i Let3 (1998.-2008.) Suosnivač nezavisnog kazališta Trafik i Ekološke udruge Žmergo. Direktor glazbenog festivala Hartera od 2006. do 2011. godine. 1. aprila 2011. godin eprešao na mračnu stranu sile, preuzimanjem funkcije pročelnika za kulturu Grada Rijeke. Od 2012. izvršni voditelj riječke kandidature za EPK2020.

Kruno Lokotar (Daruvar, 1967.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo. Kritike i eseje objavljivao po raznim medijima. Uređivao časopis „Godine" i kulturni magazin „Godine nove". Voditelj i Selektor FAK-a. Glavni urednik u AGM-u (2002-2007.). 2004. godine na prvoj dodjeli nagrade Kiklop na Sajmu knjiga u Puli proglašen urednikom godine. 2007-2015. u Algoritmu uređuje izdanja domaćih i regionalnih autora. Trenutno je free-lancer, vanjski urednik i kultur-hozn treger. Pokrenuo je festivale Prvi proazk na vreh jezika i Kalibar bestival. Jedan je od utemljitelja FALIŠ-a.

Emir Imamović Pirke, rođen u Tuzli 3. 5. 1973. Dugogodišnji novinar, urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Objavio četiri romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince", „Tajna Doline piramida", „Treće poluvrijeme" i „Vršenje dužnosti". Za prvi roman nominiran za hrvatsku književnu nagradu Kiklop u kategoriji debitanta godine, a za treći, za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju, kazalište i film. Jedan od pokretača i direktor Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Živi u Šibeniku.

Slaven Tolj, konceptualni umjetnik iz Dubrovnika, predstavnik je nove umjetničke prakse u Hrvatskoj, koja uključuje „postobjektnu“ umjetnost, performans, akcije, happening, landart, ambijente, instalacije i nove medije. Njegov umjetnički rukopis otkriva jezgrovite i suptilne znakove u kojima prepoznajemo nježnu brigu za ljude i prostor ali često u njemu vidimo i odrješiti svjetonazor društveno angažiranog bića. Slaven Tolj je nastupao sa svojim radovima na mnogim samostalnim i skupnim izložbama na kojima je nagrađivan, od Dubrovnika, Zagreba i Ljubljane do Valencije, Pariza i New Yorka. Bio je hrvatski povjerenik za 51. Venecijanski bijenale 2005.

Mario Kikaš je kulturni radnik iz Zagreba. Trenutno je glavni urednik časopisa RAD., a redovno piše za portale Kulturpunkt (kazališne kritike) i Bilten (komentare). Kao član programskog tima sudjelovao je u pripremi umjetničkog programa dubrovačke kandidature za europsku prijestolnicu kulture.

Rođena u Šibeniku, diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Dugogodišnja novinarka Slobodne Dalmacije i dobitnica Nagrade za životno djelo tog dnevnika. S nekoliko kolega 2013. pokreće nezavisni portal Tris, kojem je glavna urednica. Od 2000.– 2004. godine predsjednica Sindikata novinara Slobodne Dalmacije i članica Izvršnog odbora SNH. U dva mandata članica Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva.

Rođen 1969. godine u Šibeniku, što malo Šibenčana zna, dok mu tu činjenicu dio navijača Hajduka upisuje u mane. Odrastao u Splitu, diplomirao psihologiju u Zagrebu. Još kao student počeo surađivati sa Slobodnom Dalmacijom. Nakon privatizacije tog lista, priključuje se novinarima koji osnivaju Feral Tribune i u njemu obavljuje do 1997. Autor više publicističkih i proznih djela: "Na mladima svijet zastaje", "Torcida: Pogled iznutra", "Dedal na iglama", „Đavo prvo pojede svoju majku“, „Splliting“. Piše za Slobodnu Dalmaciju, živi u Splitu.

Jasmin Imamović (1957. Brčko), je bosanskohercegovački političar i književnik. Aktualni je načelnik općine Tuzla i član Predsjedništva i Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Piše romane, novele, eseje, scenarije i radio drame. Romani "Ubijanje smrti" (1994) i "Besmrtni jeleni" (1996) nagrađeni su Prvom nagradom na tradicionalnom međunarodnom skupu izdavača i kulturnih fondacija održanom u Pazinu u maju 1999. Kao pravnik objavio je tri knjige i dvadesetak radova iz oblasti evidencije nekretnina i stvarnih prava na njima. Djela su mu prevođena na engleski, poljski, njemački i francuski jezik. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i predsjednik Organizacijskog odbora tuzlanskih književnih susreta "Cum grano salis" u okviru kojih se dodjeljuje nagradaza najbolji regionalni roman "Meša Selimović".

Zijah Sokolović (Sarajevo, 1950.) je na prostoru bivše Jugoslavije najpoznatiji je po monodramama Glumac... je glumac... je glumac te Cabares Cabarei. Monodrama Glumac je... glumac... je glumac igrana je u dvadeset zemalja svijeta. Pored monodrama, uloga u televizijskim serijama i igranim filmovima Zijah Sokolović nastupa u sarajevskom Kamernom teatru 55 osamdesetih godina prošlog vijeka. Od 1992. Sokolović živi u Beču, glumi i režira u Austriji i Sloveniji. Direktor je dječijeg pozorišta Theaterland u Salzburgu, profesor na katedri za glumu Bruckner Konservatoriuma u Linzu, umjetnički direktor pozorišnog festivala Dežela gledališća u Ljubljani i umjetnički vođa projekta Dramatično društvo. Predaje kao suradnik na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Dražen Šivak (Rijeka, 1974.) živi u Opatiji do upisa na Akademiju dramske umjetnosti. Dobiva status slobodnjaka i postaje 1998 . g. član ansambla &TD, gdje ostaje do 2006.g. Igra u svim dramskim kazalištima u Zagrebu, ali i izvan njega. Pokrenuo nezavisnu kazališnu skupinu Grupa (nekad Grupa i Glumci) i, zajedno sa Zijahom A. Sokolovićem, THEARTO projekt edukacije djece kroz umjetnost. Od 2002. do 2009 g. radi na Akademiji dramske umjetnosti kao asistent na Katedri scenskog pokreta. U Kolumbiji boravi na poziv trupe Sankofa s kojima surađuje, a nekoliko godina radi i u Budimpešti s poznatom kazališnom trupom ÁrpádaSchillinga, Krétakör. U Mađarskoj je također pokrenuo Thearto projekt na poziv Mu szinhaz iz Budimpešte. Sudjeluje u stvaranju prve klaunske scene u Hrvatskoj. Redovno drži radionice na temu prisutnosti i autentičnosti izvođača, te kreativnosti.

Vedrana Bibić je vječna studentica, prekarna radnica, članica BRID-a i producentica. Članica je uredništva časopisa RAD., predaje na Ženskim studijima u Zagrebu i producentica je Festivala Europske kratke priče.

Phil Collins, rođen 1970, jedan je od najintrigantnijih britanskih umjetnika današnjice. Njegov prvi umjetnički video nastao je 1999. tijekom Kosovske krize, a potom je 2002. putovao u Bagdad gdje je netom prije početka Iračkog rata snimio tzv. Baghdad Screen Tests. Njegov najpoznatiji rad je They Shoot Horses (2004) snimljen s devet Palestinaca u Ramali. Njegov posljednji rad je "povratak" statue Friedricha Engelsa iz Ukrajine u Manchester.

Dr. Cirila Toplak je bivša savjetnica za europska pitanja u Uredu predsjednika Republike Slovenije. Doktorirala je povijest i međunarodne odnose na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, nakon magisterija iz humanističkih studija na Sveučilištu u New Yorku, Buffalo. Od 2001. godine bavi se istraživačkim i predavačkim radom na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani. Na čelu je istraživačkog centra za političke teorije na Fakultetu za društvene znanosti. 2006., kao stipendistica Fulbright programa istraživačkim radom se bavila na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. 2007. i 2008. godine bila je na čelu Instituta za narodnosti. Od 2006. do 2008. bila je glavna tajnica EpsNet-a, europske udruge politologa i politoloških društava, a od 2010. članica Izvršnog odbora i blagajnica ECPSA. Cirila Toplak je društveni aktivist, aktivist za prava životinja i objavljivana pjesnikinja.

Ivana Dragičević, vanjskom politikom bavi se više od dvadeset godina, prvo kao novinarka HRT-a, danas kao urednica vanjske politike N1 televizije. Izvještavala je s mnogih svjetskih žarišta, bila dopisnica iz Beograda, intervjuirala brojne svjetske lidere, među ostalim i Bashara Al-Assada. Autorica je dokumentarnih filmova o Africi, Bliskom istoku, Kini, summitima G20. Osmislila je format HRT-ovog vanjskopolitičkog magazina Horizonti i projekt Anima-Hotel Europa koji se prvi u Hrvatskoj sustavno bavio pitanjem izbjeglica. Za N1 u suradnji s Europskim Fondom za Balkan radi na projektu Forum Europa, koji se iz studija u Bruxellesu bavi ključnim europskim temama danas.Dobitnica je triju godišnjih nagrada Hrvatskog novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka“ za najbolje televizijske emisije i reportaže (1999., 2001. i 2014.), te nagrade HRT-a „Joško Martinović“ za najbolju reportažu u 2011.

Zlatko Dizdarević Novinar, pisac i diplomat iz BiH. Bio dugogodišnji novinar i urednik u Oslobođenju. Stalni dopisnik s Bliskog istoka. Glavni urednik tjednika Svijet i Nedjeljaiz Sarajeva. Kolumnist i suradnik u mnogim listovima u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, SAD-u... Dobitnik više međunarodnih nagrada za novinarstvo u svijetu (Pariz, Rim, Beč, Bogota). Autor devet knjiga objavljenih u osam zemalja u svijetu. Ambasador BiH u Hrvatskoj, Jordanu, Iraku, Siriji I Libanonu. Član International P.E.N. Centra, BiH. Živi i radi u Sarajevu.

Rođen 1965. u Splitu. Diplomirao povijest i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina. Dobitnik nagrada «Marija Jurić Zagorka», «Veselko Tenžera», «Miljenko Smoje». Proglašen Novinarom godine u anketi Hrvatskog novinarskog društva.Od polovice dvijetisućitih intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski i bugarski. Za scenarij filma „Svjedoci“ 2003. nagrađen za scenarij na festivalu u Puli.

Andrej Nikolaidis (Sarajevo, 1974.) napisao je petnaestak knjiga za koje je dobio više nagrada. Njegovi romani prevedeni su, za sada, na 14 jezika. Najvažniji romani su Mimesis, Tamno pokoljenje (trilogija koju čine romani Sin, Dolazak, Devet) i rubno roman Odlaganje. Parezija. Publicistička knjiga je HomoSucker: poetika apokalipse, a zbirka kolumni Smjena straže. Živi i radi u Ulcinju.

Srećko Horvat (1983), objavio preko 10 knjiga, prevođenih na preko 15 svjetskih jezika. Među posljednjim knjigama ističu se "Subversion!", "Radikalnost ljubavi", "Što Europa želi". Redovito objavljuje u vodećim svjetskim novinama kao što su New York Times, Guardian i Al Jazeera. Bio je jedan od osnivača Subversive Festivala a posljednji niz godina u Hrvatskom Narodnom Kazalištu vodi program "Filozofski teatar". Zajedno s bivšim grčkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom osnovao pokret DiEM25.

rođen u Tuzli 3. 5. 1973. Dugogodišnji novinar, urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Objavio četiri romana: „Jel neko vidio djevojčice, kurve ratne zločince", „Tajna Doline piramida", „Treće poluvrijeme" i „Vršenje dužnosti". Za prvi roman nominiran za hrvatsku književnu nagradu Kiklop u kategoriji debitanta godine, a za treći, za regionalnu nagradu „Meša Selimović“. Piše za televiziju, kazalište i film. Jedan od pokretača i direktor Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Živi u Šibeniku.

(Daruvar, 1967.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao komparativnu književnost, povijest i bibliotekarstvo. Kritike i eseje objavljivao po raznim medijima. Uređivao časopis „Godine" i kulturni magazin „Godine nove". Voditelj i Selektor FAK-a. Glavni urednik u AGM-u (2002-2007.). 2004. godine na prvoj dodjeli nagrade Kiklop na Sajmu knjiga u Puli proglašen urednikom godine. 2007-2015. u Algoritmu uređuje izdanja domaćih i regionalnih autora. Trenutno je free-lancer, vanjski urednik i kultur-hozn treger. Pokrenuo je festivale Prvi proazk na vreh jezika i Kalibar bestival. Jedan je od utemljitelja FALIŠ-a.

Vjeran Pavlaković je izvanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci. Doktorirao je povijest 2005. na Sveučilištu u Washingtonu. Objavio je brojne članke o kulturnoj memoriji, tranzicijskoj pravdi u bivšoj Jugoslaviji i Španjolskom građanskom ratu. Neka od njegovih nedavnih izdanja su: “Remembering War the European Way: Croatia’s Commemorative Culture on the Eve of EU Membership” uCroatia and the European Union: Changes and Development (uredili Pero Maldini i Davor Pauković; 2015), The Battle for Spain Is Ours: Croatia and the Spanish Civil War 1936-1939 (2014), i “Symbols and the Culture of Memory in Republika Srpska Krajina,” u Nationalities Papers (2013). Također je voditelj projekta “Konceptualiziranje nacije i kolektivnih identiteta u Hrvatskoj: Politički rituali i kulturalna memorija trauma 20. stoljeća” pod okriljem Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ).

Rođen u Šibeniku 1980., primljen u Titove pionire 1986. Informatičar po struci, povjesničar i novinar iz hobija. Sudjelovao u organizaciji prvih obnovljenih Trnjanskih kresova u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba. Bio jedan od istraživača projekta Kartografija otpora, te dizajner interakativne web stranice istog projekta o NOP-u u okupiranom Zagrebu. Suradnik portala Lupiga za kojeg je napisao više istraživačkih članaka od kojih se posebno ističe onaj o Sedlarovoj falsificiranoj naslovnici Vjesnika. Suosnivač aktivističkog medija Antifašistički vjesnik koji se već par godina bavi političkim nasljeđem NOB-a, aktivnostima ekstremne desnice i revizionističkim praksama.

Viktor Ivančić (Sarajevo, 1960.) se novinarstvom počeo baviti još u studentskim danima, a na poziciji višegodišnjeg glavnog urednika čuvenog satiričko-političkog tjednika Feral Tribuna, stiče status neosporne novinarske veličine na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Danas je zaposlen kao kolumnist u tjedniku Novosti, te surađuje s nekolicinom nezavisnih portala, uvijek iznova, na britak i provokativan način, propitujući društveno-politička kretanja koja nas okružuju. Tvorac je Robija K., a uz novinarske članke, piše romane, priče i eseje. Živi i radi u Splitu.

Rođen 1969. godine u Šibeniku, što malo Šibenčana zna, dok mu tu činjenicu dio navijača Hajduka upisuje u mane. Odrastao u Splitu, diplomirao psihologiju u Zagrebu. Još kao student počeo surađivati sa Slobodnom Dalmacijom. Nakon privatizacije tog lista, priključuje se novinarima koji osnivaju Feral Tribune i u njemu obavljuje do 1997. Autor više publicističkih i proznih djela: "Na mladima svijet zastaje", "Torcida: Pogled iznutra", "Dedal na iglama", „Đavo prvo pojede svoju majku“, „Splliting“. Piše za Slobodnu Dalmaciju, živi u Splitu.

(Freiburg, 1972.), je bio tajnik za misiju i ekumenizam svoje matične Protestantske crkve u Badenu (Njemačka), glavni urednik Africa Theological Journala, profesor sistematske teologije i misiologije na Sveučilištu Makumira (Tanzanija), te predavač na katedri religijskih znanosti i misiologije sveučilišta u Heidelbergu (Njemačka) na kojem i stječe zvanje doktora. Danas je profesor na prestižnom Ekumenskom institutu Svjetskog vijeća crkava u Bosseyu (Ženeva), te višegodišnji suradnik projekta Global Ecumenical Theological Institutea. Autor je šest knjiga, te brojnih stručnih članaka, osvrta i drugih publikacija. Otac je petero djece.

(Zagreb, 1971.), studiraoje filmsku i TV režiju na Akademiji Dramske umjetnosti. Od prvih radova profilirao se kao dokumentarista sklon socijalno osjetljivim temama poput ratnih veterana s PTSP-om, ženama žrtvama nasilja, deložacijama radnika, nogometnim navijačima... Osim dokumentarizma aktivan i napolju video-spotova gdje je surađivao s nekim od najboljih hrvatskih i bosanskih rock-bandova. Voditelj radionica animiranog i igranog filma za djecu i mlade, u sklopu filmskih festivala u Puli i Vukovaru. U svom volonterskom radu režirao je brojne spotove za Sos telefon za žene i djecu žrtve nasilja. U tijeku postojanje prvog i jedinog Hrvatskog televizijskog kanala posvećenog mediju video-igara “Playomania” bio je glavni urednik.

Diplomirao na kombiniranom modulu istraživačkog (suvremena povijest) i nastavničkog smjera diplomskog studija povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine na temu oslobođenja Koprivnice 1943. godine te posljedične uspostave Narodne vlasti. Bavi se političkim i društvenim dinamikama prve polovice «kratkog» dvadesetog stoljeća u Jugoslaviji. Dio je istraživačkog kolektiva «Kartografija otpora» koji se bavi istraživanjem i prezentacijom Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u Zagrebu na suvremeni i interaktivni način. Autor opsežne studije o zagrebačkom NOP-u od 1944. do 1945. godine kao i niza tekstova koji se tiču suvremene povijesti i njezine (zlo)upotrebe.

(Šibenik, 1983.), obrazovao se na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu te na Centru za Mirovne studije u Zagrebu, a akademsko obrazovanje nastavlja na Ekumenskom institutu u Lavovu, te na sveučilištu Ludwig Maximillian u Münchenu. Bavi se odnosom crkve i politike, te ekumenskom problematikom.

Enis Zebić je novinar i filozofski autor rođen 1958 u Zagrebu. Diplomirao je na međuratnoj lijevoj inteligenciji (Milan Durman 1902-1941), doktorirao na prvom filozofu politike u hrvatskoj kulturi (Julije Makanec 1904-1945). Objavljuje u znanstvenoj i popularnoj periodici u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Objavio „Od liberalnog do autoritarnog. Filozofija politike Julija Makanca.“ (Antibarbarus Zagreb, 2013), prilozima sudjelovao u zbornicima Hrvatskog filozofskog društva „Demokracija na prekretnici“ (2014) i „Mediteranski korijeni filozofije“ (2016), a u tisku mu je „Jučerašnji svijet: Hrvatska. Ogledi o međuratnim hrvatskim intelektualcima“ (Durieux, Zagreb, 2017). Dopisnik je iz Hrvatske Balkanskog servisa Radio Slobodna Europa. Živi i radi u Zagrebu.

(Rijeka, 1977.), je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu propitujući utjecaj rane Hegelove misli na oblikovanje rane teologije Jürgena Moltmanna iz čega je proizišla knjiga Odbojna riječ. Jedan je od pokretača hrvatskog izdanja Međunarodnog teološkog časopisa Concilium te urednik i pokretač biblioteka Ecumenica, Judaica i Ars haeretica pri izdavačkoj kući Ex libris iz Rijeke, kao i jedan od tvoraca građanske inicijative Bez poreza na dobrotu koja je izborila ukidanje PDV-a na doniranu hranu. Prevoditelj je i predavač na sveučilišnom studiju Protestantska teologija Sveučilišta u Zagrebu.

Bojan Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner, likovni kritičar i tekstopisac. Diplomirao je 2012. na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Profesionalno je aktivan od 2010. godine. Bio je član uredništva Zareza, a likovne kritike, osvrte i prikaze objavljivao je u relevantnim hrvatskim i regionalnim časopisima i portalima. Pisao je i za više emisija na 3. programu Hrvatskog radija, a kao scenarist i novinar sudjelovao je u radu TV-emisija Transfer i Strip u Hrvatskoj na HRT3. Od 2012. do 2014. radio je u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Izlagao je na kolektivnim izložbama u Hrvatskoj i regiji, a 2013/14. samostalno je kurirao izložbu (Est)etika nacionalizma: dizajn za turbo-folk. Zaposlen je u Superstudiju, kućnom studiju Croatian Design Superstorea. Dobitnik je Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2017.

Nebojša Zelič (Rijeka, 1980.) je docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje je angažiran u nastavnom programu predmeta kao što su Filozofija politike, Demokratska teorija, te Država, pravo, zajednica i pojedinac. Bavi se problemima socijalne pravednosti i političkog opravdanja zakona. Sa Zoranom Grozdanovom uredio je knjigu „Vjera u dijalog: sekularno i religijsko u razgovoru“.

rođen u Splitu 16. 11. 1969. Po diplomi modni, po vokaciji grafički dizajner. Diplomirao na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Dizajn tekstila i odjeće. U grafičkom dizajnu je od 1997.-2003. i od 2010. do danas, što vremenom dovodi do otvaranja dizajnerskog studija 2FG, koji je i baza dvaju poznatih šibenskih gradskih festivala OFF Jazz&Bluesa i FALIŠ-a čiji je ujedno i art direktor.

Grega Ciglar je student politologije na ljubljanskom sveučilištu. Trenutno je član Nadzornog odbora stranke Ljevica (Levica) i radi na nekoliko različitih projekata, uglavnom lokalnih inicijativa, zatim regionalnim aktivnostima i međunarodnima projektima. Koordinator je grupe „Neka zajednica odlučuje!“ koja je dio IDS-a (Inicijative za demokratski socijalizam). Nakon što je izabran za IDS-ovog sekretara gradskog vijeća u Ljubljani, (na listi Udružene ljevice), kada je završio svoj mandat izabran je u Vijeće IDS-a. Nakon što su stranke liste Združene levice udružile u novu stranku, Ljevicu, na kongresu je izabran u Nadzorni odbor.

Zlatko Paković je diplomirao na Katedri za pozorišnu i radio režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Razvio je poetiku žestokog političkog kazališta, naglašenog ludičkog izraza. Kazalište je za njega neraskidiva cjelina estetskog i društvenog čina. Njegove najutјеcajnije autorske kazališne predstave su: “Ubiti Zorana Đinđića”, “Ibsenov Neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad”, “Enciklopedija živih – umjetnička intervencija u srbijanskoj i kosovskoj stvarnosti”, “Filosofija palanke – Božićni oratorij Radomiru Konstantinoviću”, “Kapitalizam, geometrijskim redom izložen”, “Don Quixote ili što su danas vjetrenjače i odakle vjetar puše”. Objavio je romane “Soba za jedan krevet” i “Zajednički pepeo”, zbirku pjesama “Dnevnik pjevanja”, knjige eseja “Anatomija nacionalističkog morala” i “O autoritarnoj savjesti”.

Danijela Dolenec je docentica na Fakultetu političkih znanosti, voditeljica upravnog odbora Instituta za političku ekologiju i aktivistica u platformi Zagreb je NAŠ! Poslijediplomsko obrazovanje je stjecala u Velikoj Britaniji, SAD-u i Švicarskoj. 2013. osvojila je Državnu nagradu za znanost knjigom Democratic Institutions and Authoritarian Rulein Southeast Europe(ECPR Press), a sada vodi znanstveni projekt Disobedient Democracy koji financira Švicarska zaklada za znanost. U proljeće 2017. je na lokalnim izborima u Zagrebu bila kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika ispred zeleno-lijeve koalicijeZagreb je NAŠ – Nova ljevica – Orah - Radnička fronta – Za grad.

Boris Buden (Ph.D.) studij filozofije završio u Zagrebu, promociju iz kulturalne teorije na Humboldt univerzitetu u Berlinu. 1990-ih kolumnist i urednik u magazine Arkzin, Zagreb. Publicirao u novinama, magazinima i časopisima u bivšoj Jugoslaviji i svijetu. Njegovi eseji i članci pokrivaju područja filozofije, politike, kritike kulture i umjetnosti. Među njegovim prijevodima na hrvatski su dvije knjige Sigmunda Freuda. Objavio: Barikade 1996/1997., Kaptolski Kolodvor, 2001., Der Schacht von Babel, 2004., (u prijevodu Hane Ćopić: Vavilonska jama, 2007), Übersetzung: Das Versprecheneines Begriffs, (zajedno sa S. Nowotny), (2008), Zone des Übergangs, (2009), Uvod u prošlost, (zajedno sa Želimirom Žilnikom) 2013. itd. Predaje kulturalnu teoriju na Bauhaus Univerzitetu u Weimaru.

Almir Berkovac (1972., Sarajevo) u proteklih 20 godina montirao, producirao i režirao brojne televizijske programe, reklamne spotove, kratke i dokumentarne filmove, i dobivao nagrade. Pohađao BBC TV školu novinarstva, a od 2001. proveo godinu dana na AlgonquinCollege, Schoolof Media and Design, Ottawa, Kanada,na obuci za instruktora za razvoj TV medija u Bosni i Hercegovini. Zadnja dva dokumentarna filma, „Reprint Čede Kapora“ i „Dva lica pravde“, producirana su i prikazana u programu Aljazeera Balkans, naregionalnim i internacionalnim festivalima. Osim trenutnog angažmana na poslovima video producenta u EUFOR-u, kao gost predavač bio je angažiran na Odsjeku za vizualne umjetnosti Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS).

Jerko Bakotin (Split, 1984), novinarstvom se bavi od 2008. (Novi list, Novosti, Treći program Hrvatskog radija, Zarez, Lupiga...) Dobitnik novinarske nagrade HND-a za pisanu reportažu (zajedno s Hrvojem Krešićem), te “Migration Media Award” za radijski dokumentarac na temu migracija. Autor zbirke putopisa/književnih reportaža "Bratstva i ubojstva, gajđin". Zajedno s Nikolom Kuprešaninom ko-autor dokumentarnog serijala o povijesti Kurda, trenutačno u produkciji za HRT.

Nikola Kuprešanin (Split, 1983.) objavljivao fotografije, pisane, video i radio putopise i reportaže na HRT-u i lokalnim televizijama, raznim tiskanim i online medijima poput National Geographica, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, Lupige, Novosti, T-Portala, LeMonde Diplomatique-a... Zajedno s Jerkom Bakotinom ko-autor dokumentarnog serijala o povijesti Kurda, trenutačno u produkciji za HRT.

feministička aktivistkinja, dugogodišnja izvršna direktorica Centra za ženske studije. Članica Europskog ženskog lobija, najveće ženske mreže u EU (potpredsjednica 2012.-14.), članica Izvršnog odbora Nobel Women's Initiative i regionalna koordinatorica kampanje Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama. Predaje i piše o feminističkim temama, posebice feminističkoj kritici jezika i ratnom nasilju. Suautorica je knjige “The suitcase - refugee stories from Bosniaand Herzegovina”(1997.). Autorica je prvog Finsko-hrvatsko-finskog rječnika (2007.) za koji je odlikovana Redom vitezova bijele ruže Finske za doprinos u kulturnoj suradnji. Potpredsjednica je Nove ljevice i vijećnica je u Skupštini Grada Zagreba.

Boris Rašeta (1968., Bihać), diplomirani sociolog, u mladosti je pripadao naprednom radničkom pokretu, ali je vremenom počeo zauzimati pozicije bliže mainstreamu da bi se danas pozicionirao u ekstremnom centru. Počeo je novinarsku karijeru u Zapadu, koji je brzo propao, nastavio na Yutelu, Danasu, Novom Danasu, Pečatu, Novom hrvatskom listu, Arkzinu, Feralu (i to). Danas radi u 24 sata. Napisao je desetak knjiga.

Pavle Kalinić je političar i književnik, aktualni pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba. Diplomirao je i magistrirao na području međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Sudjelovao u Domovinskom ratu kao dragovoljac. 1994./95 radi u HHO-u za ljudska prava, dvije godine kasnije izabran je za zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a 2000. za zastupnika u Saboru. Potom radi kao direktor u Profilu, izdavačkoj i distributerskoj kući. Godine 2006. postaje pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Inicijator je poslijediplomskog studija "Upravljanje u krizama" na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je više od deset knjiga, od kojih sedam beletrističkih i tri publicističke. Doktorirao je u srpnju 2012. s disertacijom Politika administracije G. W. Busha i islamski terorizam.