14.04.2014, 14:52h     admin     Slobodna Dalmacija

Ivo Jelić: Kapitalizam je banditizam

Danas je lice kapitalizma znatno, znatno gore negoli je Marx mogao i zamisliti...

Ivo Jelić: Kapitalizam je banditizam

General-bojnik Ivo Jelić, danas umirovljenik u 74. godini života, objavio je prije desetak dana svoju novu knjigu ‘Dekapitalizam ili kraj povijesti’. Legendarni prvi zapovjednik 4. gardijske brigade u knjizi, objavljenoj u vlastitoj nakladi, otvoreno iznosi svoja razmišljanja o sumraku moderne demokracije, o globalizmu, o uzrocima sukoba širom svijeta te hrabro iznosi i svoje stavove o mogućim rješenjima.

» Što vas je navelo na pisanje ove knjige?
- Ona je nastavak priče iz moje prethodne knjige “Čovjek i rat” u kojoj sam nakon opisanih bitaka 4. gardijske brigade u prvoj godini Domovinskog rata usput želio odgovoriti i na pitanje: Zašto i kako rat uopće nastaje? Don Ivan Grubišić, kao jedan od predstavljača te knjige, kazao je kako je to pitanje ostalo nedovoljno objašnjeno pa sam, eto, tome želio pristupiti kroz puno studioznije izučavanje. Uskoro sam, naravno, shvatio kako sam se upleo u gotovo bezgraničan sociološko-politički kompleks života brojnih ljudi i naroda.

» Na samom početku stavili ste neobičnu napomenu: ‘Još jedna nepotrebna knjiga. Čitat će je oni kojima nije potrebna, a neće je čitati oni kojima itekako treba’. Mislite li da ljudi u nas stječu znanje iz krivih izvora?
- Mislim da ga ne stječu ni iz kakvih izvora. Mladi nešto saznavaju preko interneta, muškarci gledaju televiziju, posebno nogomet, žene gledaju sapunice, a djeca igraju igrice. To je globalno stanje stvari. Knjige se ne čitaju, a i oni koji posežu za knjigama, oni već puno znaju. Oni koji bi trebali učiti, koji bi trebali proširiti svoju svijest o svijetu u kojem živimo, oni za knjigom ni ne posežu.

» U knjizi se iznenađujuće često pozivate na medije, pogotovo tiskane. To me, dakako, raduje jer vraća vjeru u smisao posla kojeg radim, ali... Mislite li da su mediji u službi znanja?
- A čujte... U novinama puno toga piše, samo treba znati i čitati. Ima u novinama budalaština, naravno, ali ima i studioznih, pametnih i informativnih tekstova.

» No u kontekstu vaše kritike kapitalizma, gdje vidite poziciju medija? Ne mislite li da su i mediji djelomično u službi održanja postojećeg stanja?
- Gospodarsko-političke elite u čitavom svijetu su shvatile značaj i moć medija pa mediji u određenoj mjeri podržavaju opstanak tih elita, ali potpuna kontrola svih medija i svih novinara nije moguća. Nikad neće biti moguća. Preneseno na naše lokalno okruženje, ja mogu reći kako u Hrvatskoj ima sjajnih novinara, kako i u Splitu, osobito kod vas, u Slobodnoj Dalmaciji, ima sjajnih novinara. No, ponavljam, treba i novine znati čitati.

» Što konkretno zamjerate kapitalizmu?
- Današnji kapitalizam ocjenjujem vrlo opasnim, čak i pogubnim. Današnji kapitalizam u svakom pogledu iskazuje nečovječnost, kako u socijalnom tako i, ako hoćete, u ekološkom pogledu. Gospodarsko-političke elite taj svoj odnos nečovještva prema ljudima zamagljuju novim instrumentima, tobožnjom demokracijom, slobodnim tržištem, lažnim poveljama i deklaracijama, sve zapečaćeno ustavima i zakonima. Zar podaci o 30 milijuna Amerikanaca koji spavaju pod mostovima i 47 milijuna njih bez zdravstvenog osiguranja ne govore dovoljno o licu kapitalizma u tobože najdemokratskijoj zemlji svijeta?

» Već i naslovom knjige sugerirate potrebu da se takvo stanje stvari demontira.
- U svijetu je jako puno zona “ni rata ni mira”, odnosno “ravnoteže straha”. Za takvo apsurdno i neljudsko stanje stvari odgovornim držim upravo liberalni kapitalizam i njegovu lažnu demokratičnost. Potreba za novim uređenjem nameće se sama po sebi, a uklanjanje kapitalizma podrazumijeva i uklanjanje tragova njegovih klonova - boljševizam i nacifašizam. Potreban je, dakle, dekapitalizam.

» No vi izričito kapitalizam povezujete s nasiljem i banditizmom, što su teške riječi, osobito kad ih izgovara general.
- Da, ali pri tome mislim na nasilje koje provode kapitalističko-demokratske države. Zato koristim taj izraz - banditizam. Priznajem, teška je to riječ, ali riječi, pa ni riječi generala u mirovini, ne ubijaju. Ubijaju bombe, krstareće rakete, tenkovi i bombarderi. Danas je razlog stradavanja nekog naroda sadržan u činjenici da posjeduje naftu, plin, zlato ili dijamante. Irak je krunski primjer tog nasilja, tamo su Amerikanci u mjesec i pol dana bacili 30 tisuća MOAB bombi i 20 tisuća Tomahawka. Da vam pojasnim... MOAB je najbliža djelovanju atomske bombe, ona teži deset i pol tona i njezina eksplozija stvara gljivu visoku tri kilometra. Amerikanci su itekako svjesni banditske naravi svojih intervencija, zato i ne žele pristupiti Međunarodnom sudu za ratne zločine.

» Kao jedan od dokaza banditske naravi kapitalizma navodite postojanje plaćeničkih vojski. Pritom posebno apostrofirate francusku Legiju stranaca, američke privatne vojske te plaćeničke trupe pod krunom Velike Britanije. Kod nas je javnost percipirala Legiju stranaca posve drukčije, gotovo romantično, zahvaljujući vjerojatno i sudbini generala Ante Gotovine.
- A čujte... Jedna od najstarijih priča ove civilizacije je biblijska priča o Zlatnom teletu. Biblija je dobra knjiga, znate, ali i nju treba čitati s rezonom... I veliki narodi padaju i padali su na Zlatno tele, nema tu ništa posebno hrvatsko. Legija stranaca jest instrument pokoravanja određenih naroda ili plemena, a sve to izvan sustava, izvan regularnog vojnog sustava. Legija stranaca nije povijest, ona postoji i danas i u njoj su časnici isključivo Francuzi. Ostali su, da tako kažem, ljudsko meso. Blackwater u Americi ima tenkove, ima avione, ima čitav paralelni plaćenički sustav. Pa neki momci iz moje brigade otišli su u plaćeničke postrojbe. Ja ih poznajem, znam njihova imena, ali nemam iluzija o tome što oni rade u Siriji. Amerikanci i Englezi danas u Iraku i Afganistanu imaju više plaćenika nego regularnih vojnika. Banditizam je to, nemajte iluzija...

» Znači li to da i pripadnike tih plaćeničkih postrojbi smatrate banditima?
- Da. Ljudi koji odlaze ubijati druge ljude pod tuđim zastavama, u tuđim zemljama, ja ne mogu nikako drukčije nazvati.

» Svjesni ste težine tih riječi?
- Naravno da jesam. Ja imena ne spominjem niti želim. Svatko nosi svoj križ, svi imamo svoje razloge zašto činimo ovo, a ne ono... O imenima ne želim govoriti, svako ime je jedna sudbina.

» U redu. Ipak, vi ste general, to vašim riječima daje težinu. Kako tumačite blago razočaranje hrvatske javnosti istupima generala Ante Gotovine nakon njegova povratka iz Haaga? Ljudi su, čini mi se, očekivali legionara, a dobili gotovo misionara.
- Prvo da kažem nešto... Sud koji u nepravomoćnoj presudi jednom generalu jedne regularne vojske i jedne međunarodno priznate zemlje dosudi 24 godine zatvora, a nakon toga presudi da nije kriv i oslobodi ga, takav sud je neozbiljan i nema moje poštovanje. To, dakako, ne znači ništa, briga koga što ja poštujem, a što ne poštujem. Drugo, ljudi očekuju ono što im imponira očekivati i što im se kao očekivanje sugerira iz određenih centara moći koji imaju poluge manipuliranja javnošću. Treće i najvažnije... General Ante Gotovina je pametan momak. On nije budala nikad bio, a nije, hvala Bogu, to ni postao. Po meni, on ima jednu izvanrednu osobinu osim inteligencije, a ta je nedostatak kompleksa bilo koje vrste. Ante Gotovina cijeni znanje i nije kompleksaš, on u mojim očima ima visoko mjesto! To se za mnoge druge ne može reći... Ali, dosta o tome, ne želim govoriti o imenima.

» U redu. Vratimo se korijenima kapitalističkog banditizma koje vi locirate u London.
- Tako je. Današnje zlo počiva na Mackinderovoj doktrini. U to sam uvjeren.

» Nikad čula...
- Naravno. Vidite, do početka prošlog stoljeća najveća svjetska sila bila je Velika Britanija čije je kolonijalno carstvo obuhvaćalo skoro pola zemaljske kugle. Kad je, da tako kažemo, u modu počela ulaziti demokracija kao potpuna suprotnost kolonijalističkom porobljavanju, Britanci su krenuli tražiti formulu kako ne samo zadržati nego i proširiti svoju moć, ne dirajući u demokratske principe nego ih, dapače, i uvodeći u sustav. Britanski otac geopolitike Sir Halford Mackinder tu je formulu našao i njegova je doktrina još od 1904. godine temelj britanske vanjske politike. Od tada do danas, svi svjetski ratovi, krize, pučevi, vojni udari, atentati i potresi u vezi su s Mackinderovom strategijom.

» Nije li to malo paranoično?
- Haha... Svatko tko se upusti u analizu tih činjenica u riziku je da ga se proglasi psihički nestabilnim jer je, tobože, teorija zavjera ključni dokaz paranoje. No neke zavjere nisu proizvod “ludila”, neke zavjere su svjetska stvarnost.

»Primjerice?

- Primjerice... Gavrilo Princip je, primjerice, prije atentata na prijestolonasljednika Ferdinanda dva puta bio u Londonu. Tobože, Gavrilo Princip je išao turistički u glavni grad Velike Britanije, baš mu palo na pamet da prije atentata kojeg je pripremao, vidi Big Ben i Buckinghamsku palaču. Moš’ misliti! Baš atentatori prije svog velikog čina razmišljaju o turističkim putovanjima...

» U knjizi navodite i neke mjere koje držite potrebnima kako bi se kapitalizam oslobodio od banditizma, odnosno mjere kojima bi se kapitalizam demontirao. Te mjere su po mome sudu, nemojte se naljutiti, iznenađujuće naivne.
- Naivne?!

» Vidite, vi apelirate na ukidanje NATO saveza, na ojačavanje uloge UN-a, na ukidanje engleskog jezika kao globalnog jezika, vi držite kako vjerske zajednice treba obvezati na bavljenje isključivo duhovnim radom i ničim drugim... Uvesti esperanto u diplomaciju... Koliko ljudi bi uopće prihvatilo takva rješenja?
- Možda to jest naivno postavljeno premda ja nisam naivan...

» Nisam to ni kazala.
- Ja sam svjesan da nitko neće ni pet para dati na ono što ja govorim. No to ne znači da sebi želim uskratiti pravo na iznošenje stava. Ukinuti NATO? Pa naravno da se to neće desiti jer general Ivo Jelić misli da je NATO u funkciji globalnoga zla. Ne bih se uopće začudio da mi sutra netko preko medija poruči da sam puknuo, otišao u vražju mater. Ali, evo, pitam ja vas - zašto su bačene atomske bombe na Japan u Drugom svjetskom ratu kad za to, a to je više puta izričito dokazano, nije bilo nikakvog vojnog opravdanja? Tko je pobio dva milijuna Vijetnamaca, od toga ih je milijun ispržio kao ćevape napalm bombama? Zašto je Richard Nixon bombardirao neutralnu Kambodžu s tri milijuna tona bombi? Kako je i zašto instaliran Pol Pot? A eto, ja sam naivan...

» Želim vas zapravo pitati držite li da su vaše teze ostvarive.
- Neće nitko ni pokušati ostvariti ih, vjerujte mi. Ovaj svijet je u tolikoj mjeri premrežen interesima, tako da izlaz iz postojećeg stanja jedni neće tražiti jer ne žele, nemaju razloga za promjene, drugi ne mogu, nemoćni su, a treći nisu ni svjesni što im se dešava, oni će ostati u službi onih prvih i ne shvaćajući u čemu sudjeluju. To je tako. Narodi su obezglavljeni, radništvo nema svoju elitu za razliku od kapitala koji ima svoju. Pa pogledajte samo naše televizijske vijesti... Gdje god je rat, tu su zapadnjaci tobože spasitelji, NATO je po definiciji u službi mira, a nitko ne kaže da je, recimo, u Afganistanu pobijeno milijun ljudi i to većinom žena, djece i staraca... Nitko ne govori što zapadne vlade rade, recimo, u Siriji. Ukrajina? Što se doista dešava u Ukrajini? Mi to ne znamo, nije nam dopušteno znati.

» U ime koje političke i filozofske ideje mislite da kapitalizam treba dokinuti, dekapitalizirati i dekapitirati?
- Nazivi su varljivi i ja namjerno ne zagovaram ni jednu doktrinu koja je u prošlosti imala priliku zaživjeti. No reću ću i ovo - za mene je Marx veliki mislilac koji je još u svoje vrijeme prepoznao porobljavačku i nakaznu prirodu kapitala. Danas je lice kapitalizma znatno, znatno gore negoli je Marx mogao i zamisliti. Marksizam je, naravno, zloupotrebljen, to je valjda svakome jasno, a tko će i hoće li itko naći djelotvornu filozofiju unapređenja društva u smjeru humanizacije, to je meni teško reći.

» Živimo u društvu koje još uvijek nije pokopalo svoje ratove. Posljedice Domovinskog rata, materijalne i duhovne, više su nego prisutne. Kao čovjek koji je dao značajan doprinos stvaranju Hrvatske i kao, neću pretjerati ako kažem, karizmatični ratni zapovjednik, kako se osjećate u današnjoj Hrvatskoj? Osjećate li se kao pobjednik?
- Ne. Ne! Kako bih se mogao osjećati pobjednički kraj tolike sirotinje, kraj toliko mladih nezaposlenih ljudi, kraj činjenice da je između dva posljednja popisa stanovništva “nestalo” 460 tisuća ljudi... Ljudi odlaze iz moje zemlje, odlaze najvitalniji, školovani, pametni, vrijedni ljudi... Kako bih se mogao osjećati kao pobjednik? 
Djelomice i zbog osjećaja odgovornosti, jer kao što ste i sami rekli, ja sam sudjelovao u stvaranju ove zemlje, ja i mnogi divni, sjajni momci od kojih su mnogi dali i život, zato ne mogu šutjeti. Zato pišem knjige jer, što bih drugo i mogao? 

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/241787/Default.aspx