Budućnost...

Je li internet dinamit dvadeset i prvog stoljeća? Hoće li nezabilježena mogućnost razmjene ideja, informacija, intelektualnog vlasništva, mišljenja i mogućih alternativnih modela uređenja ekonomskih i političkih odnosa, svijet učiniti boljim nego što je ikada bio ili će nove generacije živijeti u orwelovskom, pa još usavršenom svijetu apsolutnog nadzora, prividno slobodni i suštinski kontrolirani u svakom trenutku; ugroženi od onoga što im je trebalo služiti?

Na ova, uz mnoga druga pitanja, tražit ćemo odgovore na četvrtom Festivalu alternative i ljevice u Šibeniku, koji smo – nakon prošlogodišnjeg pogleda u prošlost i obilježavanja sedam desetljeća od velike, ali očito privremene pobjede na fašizmom – posvetili vremenu koje dolazi, ne odričući se ničega vrijednoga iz onoga prošlog. Nesigurni ne samo u to kakva nas budućnost očekuje, već i to je li, možda, počela, pokušat ćemo kroz različite programske sadržaje osvijetliti procese pred nama i pored nas, upozoriti na često nevidljive, ali opasne i svakodnevne pokušaje sužavanja prostora slobode i demokracije, te, naravno, na one kojima svjedočimo i koji se odvijaju pored nas.

Ono u što smo, međutim, sigurni, jest da živimo u vremenu u kojem se povijest, kažimo tako, događa u direktnom prijenosu. Pokojni njemački pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Günter Grass, jednom je rekao da je Treći svjetski rat počeo, samo što nije objavljen. Oružani i interesni sukobi, promjene odnosa na globalnoj razini i njihova refleksija tu, kod nas i među nama, ne vode ka pitanju je li imao pravo, nego koliko je bio u pravu.

Kataklizma, istina, ne izgleda onako kako smo možda očekivali, ali se događa u Europi pred raspadom na svaki način, na Bliskom istoku i u tamošnjem kaosu, u SAD-u Donalda Trumpa, u Aziji – kontinentu izrabljivanih... i tako sve do nas, do Hrvatske, Dalmacije i Šibenika, grada spomenika brzim, naizgled nekontroliranim procesima, a zapravo savršenog primjera gubitka prava na upravljanje vlastitom sadašnjošću i budućnošću, osobnim i zajedničkim interesima, te posljedičnom, galopirajućom izmjenom identiteta sredine koja se od radničke i stvaralačke, pretvara u uslužnu i podaničku.

Danas, znamo, vidimo i to živimo, nije sjajno, ali dok se trudimo mijenjati ovo vrijeme, moramo se zapitati i kakav je mogući pravac promjena. Točnije pravci. Idemo li, kao što gost FALIŠ-a Paul Mason tvrdi, prema postakpitalizmu, prema dobu šeranja i u ekonomiji ili prema najkontroliranijoj civilizaciji u povijesti ljudskog roda, što su procesi kojima se, uz ostalo, bavi Sarah Harrison?

Mason, britanski pisac i novinar, u svojoj posljednjoj knjizi „Postkapitalizam: Vodič za našu budućnost“, tvrdi: „Milijuni ljudi shvaćaju da su im prodali san koji nikad neće živjeti“. On je uvjereni marksist, sasvim drugačiji od lidera Međunarodnog monetarnog fonda, institucije čiji su analitičari zaključili kako je – neoliberalizam propao! No nisu, poput Masona, ponudili alternativu. Njihov svijet je drugačiji, gori nego nam treba i zbog njega su spremni na svaki oblik borbe protiv slobode. Zna to, uz mnoge druge, važne i drage goste FALIŠ-a, Sarah Harrison, urednica u mediju koji je novinarstvo vratio korijenima, a informaciju oteo korporacijama, na Wiki Leaksu dakle...

Ako, na kraju, ne znamo niti je li nam budućnost počela, a kamoli kakva će biti, znamo odakle ćemo je braniti i s kim. Iz Šibenika, s FALIŠ-a i sa svima vama koji iz godine u godinu opravdavate naše vjerovanje da ne postoji bolji grad, ne samo u Dalmaciji i Hrvatskoj, za Festival alternative i ljevice.